Kuzmanovic Aleksandar potpukovnik1345

Subotica
Trg Lazara Nešića 1

Aleksandar Kuzmanović (Subotica, 3.2.1838 – Subotica, 27. 4. 1894), oficir zemljoposednik. Bio je sin advokata Jovana i Ekaterine Milinović (IAS, F:451. 196. 259). Kao dete ostao je siroče, pa su brigu o njegovom školovanju vodile tetke Emilija i Kristina Milinović. Nakon osnovne škole i gimnazije u rodnom gradu tetke su Aleksandra poslale u vojni institut. U bici kod Solferina (1859), u činu natporučnika, pogođen je u ruku, posle čega je ostao bez dva prsta na desnoj šaci. Sa 26 godina, dakle 1864. godine, Kuzmanović je bio u činu kapetana. U tom činu je bio učesnik rata Austrije i Pruske 1866. godine, koji je kao i prethodni rat sa Italijanima, završio porazom Habsburške monarhije. Kada je za vreme vlade grofa Đule Andrašija (Andrássy György) vršeno organizovanje mađarske domobranske vojske, na predlog pukovnika Riharda Geliha (Gelich Richárd), upućen mu je poziv da pređe u u honvede, što je i prihavtio. Prvo zaduženje u novoformiranim jedinicama dovešće Kuzmanovića u rodni grad, gde je postao komandant IV domobranskog bataljona. Ne zna se koliko se vremena zadržao na ovom zadatku, ali je sigurno da je iskoristio priliku da u Subotici zasnuje porodicu. U proleće 1874. godine oženio je Terezu Regenji (Regényi Teréz). Iz njihovog braka rođene su kćerke Nela, Georgina, Margita i Jelisaveta. Vojničke obaveze vodile su ga dalje od Subotice. U Novom Sadu je dobio čin majora, u Vinkovcima je bio komandant brigade, a karijeru je završio u Zagrebu u činu feldmaršal lajtnanta. Penzionisan je 1893. godine nakon 35 godina vojničke službe (Grlica 1995).

Mirko Grlica

Literatura:
Mirko Grlica (1995): Aleksandar Kuzmanović – subotički general i džentlmen, Rukovet XLI. 1-3. 49-50.